BEOGRAD 31. 12. 2009

Tanjug

Srbija podnosi protivtužbu protiv Hrvatske pred MSP

Vlada Srbije odlučila je danas da pred Medjunarodnim sudom pravde u Hagu podnese odgovor na tužbu i protivtužbu protiv Hrvatske za genocid nad Srbima tokom sukoba od 1991. do 1995. godine u toj republici . Vlada Srbije je takvu odluku donela posle konsultacija predsednika Republike Srbije Borisa Tadića sa premijerom Mirkom Cvetkovićem, saopštila je vladina Kancelarija za saradnju s medijima. Republika Srbija odlučila se na ovaj korak jer je Republika Hrvatska 2. jula 1999. godine pokrenula postupak pred MSP u Hagu protiv tadašnje Savezne Republike Jugoslavije zbog navodnog kršenja Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida tokom oružanih sukoba na teritoriji te Republike od 1991. do 1995. godine, kaže se u saopštenju.

Predsednik Tadić izjavio je da i dalje smatra da je bolje da se sve nesuglasice u vezi sa konfliktima iz 90-ih godina rešavaju vansudskim procesima i mirnim putem, ali da su za takav pristup Srbiji potrebni partneri sa druge strane. Tadić je, objašnjavajući razloge zbog kojih se Vlada Srbije odlučila da MSP preda kontratužbu protiv Hrvatske, rekao da zločine treba procesuirati u redovnim sudskim procesima, ali da Srbija i Hrvatska "ulaze u novu etapu odnosa, koja će podrazumevati i sudski proces pred Medjunarodnim sudom pravde". "Istovremeno želimo da verujemo da je moguće da hrvatske i srpske institucije u budućnosti sednu za sto i pokušaju da kroz jedan uporan i naporan proces uspostave eventualno vansudsko poravnanje i vansudsko rešenje koje zadovoljava i pravdu i princip pravičnosti, ali istovremeno vodi računa o žrtvama koje su apsolutno nesumnjive i koje su teška posledica ratnih zbivanja tokom 90-ih godina", rekao je predsednik Tadić. Hrvatsko Ministarstva spoljnih poslova, u reagovanju na odluku srpskih vlasti, saopštilo je da je Hrvatska spremna da na MSP dokaže činjenice da je Srbija 90-ih godina, pod vodjstvom Slobodana Miloševića, sprovela agresiju nad Hrvatskom, kao i o odbrani hrvatske države i "konačnoj pobedi nad agresorskim snagama". U saopštenju se dodaje da će se Hrvatska i dalje "zauzimati za izgradnju dobrosusedskih odnosa" sa Srbijom.

Profesor medjunarodnog prava Tibor Varadi ocenio je da je odluka Vlade Srbije da pred MSP podnese odgovor na tužbu i protivtužbu protiv Hrvatske za genocid nad Srbima tokom sukoba od 1991. do 1995. godine u toj republici logičan potez. "Potez na koji se odlučila naša vlada je logičan. Ja se još uvek pomalo nadam da će u poslednjem času doći do nekog susreta i nekog prepoznavanja da bi bilo racionalnije da se to ostavi istoriji i individualnoj odgovornosti", izjavio je Varadi agenciji Tanjug. Varadi, koji je bio jedan od pravnih zastupnika Srbije u vezi sa tužbom koju je podnela Hrvatska, podsetio je da je i tada zastupao stav da MSP po tom pitanju treba da se oglasi nenadležnim, ne samo zato što to nije pravno korektno, već i zbog toga što je za medjususedske odnose dve drzave loše da se taj sukob nastavi i na pravni način. "Mislim da istinu treba tražiti kroz individualnu odgovornost, a ne kroz konfrontaciju država", ocenio je Varadi.

Predsednik Srpskog narodnog veća u Hrvatskoj Milorad Pupovac ocenio je da su i hrvatska i srpska strana pogrešile odlučivši da MSP podnesu tužbu, odnosno kontratužbu za genocid tokom sukoba 90-ih u Hrvatskoj i da će ovo pitanje, ukoliko ne bude rešeno pregovorima, predstavljati problem za evropske integracije obe zemlje i njihove medjuetničke odnose. "Hrvatska i Srbija učinile su ono što su smatrale da treba ili ono što su morale, a sledeći korak je da vide kako i na koji način se nositi s tim odlukama", dodao je Pupovac. Tužba kojom Hrvatska pred MSP tereti Srbiju za genocid, a na koju je Vlada Srbije odlučila da podnese odgovor i protivtužbu, podneta je 2. jula 1999. godine, a najviša sudska instanca UN se u novembru 2008. godine oglasila nadležnom po toj tužbi, odbacujući argument Beograda da u vreme kada je tužba podneta SRJ nije bila članica UN, niti potpisnica Konvencije o genocidu i Statuta suda. Hrvatska je 1999. protiv tadašnje SRJ pokrenula postupak zbog navodnog kršenja Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida tokom oružanih sukoba na teritoriji te Republike od 1991. do 1995. godine, a protivtužbom će Srbija optužiti Hrvatsku za genocid nad Srbima tokom sukoba u toj republici. Prema ranijim izjavama zvaničnika Srbije, kontratužba koja će biti uložena protiv Hrvatske je veoma obimna, i osim detalja o zločinima nad Srbima u periodu od 1991. do 1995. sadrži opširan dodatak o zločinima nekadašnje Nezavisne Države Hrvatske tokom Drugog svetskog rata.

Izvor http://www.pressonline.rs/sr/vesti/vesti_dana/story/94566/Srbija+podnosi+protivtu%C5%BEbu+protiv+Hrvatske+pred+MSP.html

Beograd,Srbija

Kalemegdan ,Beograd

Kalemegdan,Beograd

HRAM SVETOG SAVE NA VRACARU U BEOGRADU

Beograd nocu

Beograd nocu (Pogled sa reke)

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

ZAGREB 01. 01. 2010

TANJUG

Srbija ima pravo da tuži, ali tužba nije utemeljena

Obojica kandidata u drugom krugu predsedničkih izbora u Hrvatskoj Ivo Josipović i Milan Bandić smatraju da Srbija ima pravo da pred Međunarodnim sudom pravde (MSP) u Hagu podnese kontratužbu protiv Hrvatske za genocid, ali da je na Zagrebu da dobije spor

"Srbija ima pravo da tuži Hrvatsku, a na nama je da taj spor dobijemo", rekao je Josipović, prenela je danas Hrvatska radio televizija Josipovićev protivkandidat Bandić slaže se sa tom izjavom, dodajući da "tužba Srbije nije utemeljena". "Republika Hrvatska je podnela tužbu kako bi se otkrila sudbina zatočenih i nestalih, da se vrati kulturno blago, a tražila je i da se procesuiraju ratni zločini", rekao je Josipović.

Vlada Srbije odlučila je juče da pred MSP u Hagu podnese odgovor na tužbu i protivtužbu protiv Hrvatske za genocid nad Srbima tokom sukoba od 1991. do 1995. godine u toj republici.
Srbija se odlučila na taj korak jer je Hrvatska 2. jula 1999. pokrenula postupak pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu protiv tadašnje Savezne Republike Jugoslavije zbog navodnog kršenja Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida tokom oružanih sukoba na teritoriji te republike od 1991. do 1995. godine.

Izvor http://www.pressonline.rs/sr/vesti/regioni/story/94600/Srbija+ima+pravo+da+tu%C5%BEi%2C+ali+tu%C5%BEba+nije+utemeljena.html

Zagreb

MIP Hrvatske: Spremni smo da dokažemo velikosrpsku agresiju

Ministarstvo spoljnih poslova Hrvatske saopštilo je da je "Hrvatska spremna da na Međunarodnom sudu pravde dokaže činjenice o velikosrpskoj agresiji koju je devedesetih godina predvodio Slobodan Milošević, kao i o odbrani hrvatske države i konačnoj pobedi nad agresorskim snagama". Istovremeno, Ministarstvo spoljnih poslova i evropskih integracija saopštilo je da će se Republika Hrvatska i dalje zauzimati za izgradnju dobrosusedskih odnosa.

Predsednik Srbije Boris Tadić izjavio je danas da je posle konsultacija sa premijerom Srbije Mirkom Cvetkovićem odlučeno da Srbija podnese kontratužbu protiv Hrvatske za genocid, kao i odgovor na tužbu Republike Hrvatske. U sinoćnjem sučeljavanju na Hrvatskoj radio-televiziji kandidat Socijaldemokratske partije za predsednika Hrvatske Ivo Josipović rekao da ne bi odustao od hrvatske tužbe protiv Srbije, a njegov protivkandidat Milan Bandić da bi pozvao predsednika Borisa Tadića u Vukovar da se izvini za zločine. Tokom suočavanja, Josipović i Bandić su se složili da u vojnoj akciji hrvatskih snaga "Oluja" nije bilo etničkog čišćenja Srba.

Hrvatska je MSP-u podnela tužbu protiv Srbije 1999. godine. U njoj se tvrdi da je Beograd odgovoran za "etničko čišćenje" hrvatskih građana kao "oblik genocida", zato što je direktno kontrolisao aktivnosti svojih oružanih snaga, obaveštajnih agenata i raznih paravojnih odreda koji su počinili zločine na teritoriji Hrvatske. Navodi se da su zločini počinjeni posebno u Vukovaru, regionu Knina, istočne i zapadne Slavonije i Dalmacije. Prema tvrdnji Hrvatske, u tom periodu ubijeno je oko 10 hiljada osoba, dok je više od sedam hiljada bilo zatočeno u logorima.

IZVOR http://www.nspm.rs/hronika/mip-hrvatske-ne-odustajemo-od-tuzbe-protiv-srbije.html
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Mesić: Srbija će teško dokazati genocid nad Srbima

Predsednik Hrvatske Stjepan Mesić izjavio je u Beču da će Srbija veoma teško uspeti da pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu dokaže da je nad Srbima izvšen genocid. "Nijedan hrvatski vojnik nije prešao granicu Srbije, nijedan vojnik nije ubio nekoga u Srbiji, nijednu kuću nije spalio, nijedan grad bombardovao", rekao je Mesić komentarišući najavu Vlade Srbije da eventualno podigne protivtužbu protiv Hrvatske.

Mesić je novinarima rekao da je, "pre svega, (tadašnjem predsedniku Slobodanu) Miloševiću bio interes da Srbi iz Hrvatske odu u Srbiju i zato je čistio Kosovo od Albanaca". Prema njegovim rečima, Milošević je "hteo da izbaci dva miliona Albanaca s Kosova, da bi tamo naselio Srbe iz Hrvatske". Hrvatski predsednik je naglasio da Srbi iz Hrvatske nisu hteli tamo da idu, navodeći da su oni hrvatski državljani i da je ta država u procesu njihovog povratka.

Mesić je juče u Beču bio gost predsednika Austrije Hajnca Fišera na novogodišnjem koncertu Bečke filharmonije. Sa austrijskim predsednikom Mesić je, kako prenose hrvatski mediji, razgovarao o stanju u Hrvatskoj i o predstojećem drugom krugu predsedničkih izbora. Pojedini hrvatski mediji danas prenose da je Mesić do Beča putovao vladinim avionom za što je potrošeno oko 32.000 kuna (oko 4.500 evra). Nakon koncerta, pišu mediji, Mesić i njegova supruga su ručali s Fišerom i njegovom suprugom i uveče se vratili u Zagreb. Mediji zaključuju da je Mesić u doba recesije mogao da izabere i
jefitiniji prevoz do Beča. Izvor "BLIC".
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Prenosimo Vam jedan clanak

Državama koje nisu u stanju samostalno se suočiti s vlastitim zločinima trebalo bi uskratiti pravo da se pred međunarodnim sudištem pojavljuju kao samostalni pravni subjekti, naročito u svojstvu tužitelja. Na primjer: Hoćeš podignuti tužbu za genocid, a učinio si sve da ratni zločinac iz Osijeka ostane na slobodi? Odjebi! Ili: Hoćeš podignuti tužbu za genocid, a nisi sudio onima koji su u tvoje ime rušili Dubrovnik i Vukovar? Fuck off!

Službene politike Hrvatske i Srbije, kako na međunarodnome tako i na unutarnjem planu, djeluju bezvremeno, jer u većoj mjeri računaju na aktivni angažman mrtvih nego živih. Vode se logikom da odgovorni pojedinac, tek kada nestane s lica zemlje, daje puni doprinos domovini i njenim strateškim ciljevima. Preživjeli su neka vrsta nedovršenih patriota. Budući da nisu strijeljani, zaklani ili zatučeni tupim oruđima, proganja ih kompleks manje vrijednosti. Da bi se dokazali, imaju obavezu na svaki znak uzbune odaslan s političkog trona postrojiti se iza tihe avangarde, iza onih koji su za njih časno pali. Dvije zemlje, zaokupljene međusobnim neprijateljstvom, dijele jedinstvenu brigu prema svojoj budućnosti: hoćemo li biti na visini zadatka i osigurati život dostojan pokojnih Hrvata i Srba?

Tu valja imati na umu da su mrtvi neiscrpan politički potencijal ponajprije zato što ih nitko ništa ne pita. Sve što se poduzima u njihovo ime uključuje njihovu prešutnu suglasnost. Oni stalno vape za pravdom upravo zbog toga jer iz sebe ne puštaju glasa. Odazivaju se svakoj mobilizaciji bez disonantnih tonova. Leže u stavu mirno. Hrvati i Srbi posebno su se izvještili i društveni suživot s palim sunarodnjacima doveli gotovo do perfekcije - masovno političko raspoloženje ovdje se više ne modelira bez oslonca na masovne grobnice.

Ne odustane li Hrvatska od tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu - a svi znaju kako su šanse da taj postupak dobije praktički ništavne, pošto je sličan proces već izgubila Bosna i Hercegovina - Srbija će početkom sljedeće godine ustati protutužbom, koja je već pedantno sastavljena, pa se čeka samo politički mig da bude poslana na nadležnu adresu. Srbijansko političko vodstvo uputilo je zadnji poziv hrvatskim kolegama da se povuku s pravnoga bojišta, a ako to ovi ne učine, izaći će na megdan s elitnim advokatskim brigadama i tisućama stranica ubitačnog dokaznog materijala. S hrvatske strane trenutno odjekuje taktički muk; čak su i mrtvi okupirani izlaskom na birališta.

Preživjeli su neka vrsta nedovršenih patriota. Budući da nisu strijeljani, zaklani ili zatučeni tupim oruđima, proganja ih kompleks manje vrijednosti. Da bi se dokazali, imaju obavezu na svaki znak uzbune odaslan s političkoga vrha postrojiti se iza tihe avangarde, iza onih koji su za njih časno pali

Međunarodni pravni eksperti vjerojatno sline od zadovoljstva, jer nisu imali prilike često se susretati sa sličnim primjerima: dvije zemlje optužuju jedna drugu za genocid, nadmeću se dokumentiranim stradalništvom, s jednakim izgledima da procese izgube, pa dakle i s jednakim lažnim nadama da će isti biti dobiveni. Tko će ispasti agresor a tko žrtva? Hoće li možda obje žrtve biti proglašene agresorima, a oba agresora žrtvama? Ili će se, ako sudište lansira dvostruku odbijenicu, žrtvina žrtva uvećati, kao i agresorova agresija? Ili obratno?

Tajna je u tome što političke elite Hrvatske i Srbije ni u kojoj varijanti ne računaju na poraz. Igra je lišena rizika i njihov je utržak takoreći siguran. Nacionalizam ima tu navadu da kreira situacije kod kojih se svaki ishod čini dobrodošlim. Stvarnost nije definirana činjenicama, nego perspektivom iz koje se promatra, a ona je uvijek mučenička. Nacionalizam i nije ništa drugo nego religija patništva, ideološka kapitalizacija univerzalne i historijski nepotrošene žrtvene poze.

Ako bi Hrvatska kojim slučajem dobila proces pred sudom u Haagu, stekla bi službeni i međunarodno priznati pečat zemlje-mučenice. Ako taj proces izgubi - što je mnogo vjerojatnije - bit će izložena novoj nepravdi epskih razmjera, te će tako vlastiti doživljaj zemlje-mučenice još više produbiti. Već samo podizanje tužbe za genocid predstavlja dobitnu kombinaciju, pa će službena Srbija - poučena svijetlim hrvatskim primjerom - uzvratiti istom mjerom, opravdano računajući na iste efekte.

S racionalnog stanovišta sve to međusobno nabacivanje grobištima i genocidnim činidbama (autorska prava F.T.) može se činiti kao gubljenje vremena, ali nacionalizam polaže nade upravo u kolektivno prepuštanje iracionalnom, dok mobilizirane vojske mrtvih, kao najizdašniji politički resurs, jedino vremena imaju na pretek.

Prije točno godinu dana, kada se sud u Haagu proglasio nadležnim za hrvatsku tužbu, jedan je marginalni kroničar pisao o fenomenu "trajnovalidnoga rata", ideološkoj tvorevini pomoću koje se hrvatska i srpska oligarhija održavaju na vlasti, i to tako što uz kvalitetno narušenu bilateralnu suradnju njeguju obostrano unosne odnose.

"Vlade Hrvatske i Srbije u tom su smislu organizirane kao paracivilne formacije: tijela koja obnašaju civilnu vlast stalnim poticanjem i korištenjem emocija tipičnih za ratno stanje. Čim njihovi predstavnici navuku građanska odijela prožima ih zanos loše kastriranih vojskovođa. Oni nose priručni rat u aktovkama i vade ga kao spasonosni adut kad god se suoče s nevoljama mirnodopskog tipa."

Ovaj potpisnik, za razliku od citiranoga, sklon je prizemnijim opservacijama. Ako se već sud u Haagu koristi kao dodatno pogonsko gorivo hrvatskome i srpskom nacionalizmu, pa svaka njegova presuda - osuđujuća ili oslobađajuća, svejedno - služi za dizanje adrenalina lokalnim šovenima, valjalo bi mu osigurati isključivo tutorsku funkciju. To znači da državama koje nisu u stanju samostalno se suočiti s vlastitim zločinima treba uskratiti pravo da se pred međunarodnim sudištem pojavljuju kao samostalni pravni subjekti, naročito u svojstvu tužitelja.

Na primjer: Hoćeš podignuti tužbu za genocid, a učinio si sve da ratni zločinac iz Osijeka ostane na slobodi? Odjebi! Ili: Hoćeš podignuti tužbu za genocid, a na vlasti su ti oni što su gospićkoga krvnika proglašavali herojem? Odjebi! Ili: Hoćeš podignuti tužbu za genocid, a nisi sudio onima koji su u tvoje ime rušili Dubrovnik i Vukovar? Fuck off!

Bio bi to jedini ispravan pravorijek: Odjebi u kompletnome aranžmanu, sa svim svojim stratištima, logorima, izbjegličkim kolonama i mitskim tragedijama, jer te nadnacionalni karakter nečega što nazivamo pravdom uopće ne zanima, nego je uzimaš u obzir samo ako se ne kosi s kriterijima krvi i tla. Stoga: Nećeš je ni dobiti!

Naravna stvar, odjeb bi također poslužio za uzgoj mučeništva, ali bismo barem bili pošteđeni procedure pune iščekivanja i hinjene neizvjesnosti. Dobili bismo na vremenu, ako to nije nepristojno reći. Napokon, svijest o ograničenom vremenu ono je što - usprkos svemu - bitno razlikuje pokornike od pokojnika. Ne bi bilo loše o tome povesti računa dok traju operacije uvlačenja preživjelih u svijet mrtvih, dok ih se uvjerava kako će sačuvati plemenske interese tek ako postanu robovi grobova. Matricu tog porobljavanja ionako su zadali slavni leševi. Zvali su se Franjo Tuđman i Slobodan Milošević, pokolj im duši.

IZVOR http://www.e-novine.com/stav/33701-Robovi-grobova.html